Hrvatsko iseljeništvo u Peruu

Brojčano stanje Hrvata i njihovo doseljavanje

Danas je nemoguće utvrditi brojčano stanje Hrvata i njihovih potomaka u Peruu. No, pretpostavlja se da danas tamo živi između 300 do 400 Hrvata rođenih u Hrvatskoj i do 6000 hrvatskih potomaka druge i treće generacije. Peruanska strana raspolaže informacijom da na području Perua ima 14.800 Peruanaca hrvatskog podrijetla među kojima su i osobe poznate po svom političkom i javnom djelovanju te znakovit broj uspješnih poduzetnika i visokih časnika unutar peruanskih oružanih snaga.

Zanimljivo je da je Peru prva južnoamerička država u koju su došli Hrvati, a počeli su stizati još u 16. stoljeću. Kronike govore kako je dubrovački vlastelin Basilije Basiljević 1573. g. poput tisuća drugih Europljana odlučio okušati poslovnu sreću u zemljama Južne Amerike. Zaputio se u Peru privučen legendom o El Doradu, starom gradu Inka punom tajni i bogatstva. U Cuscu, prijestolnici Inka, osvajači su izgradili 28 crkava, jedna od njih bila je i crkva sv. Vlaha koju su gradili hrvatski mornari i Basiljević. Poslije Basiljevića, iz dubrovačkog kraja stigli su i Divočići, Škrabonje i drugi. No to doseljavanje bilo je individualno.

Hrvati su u Peru u nešto većem broju počeli stizati u drugoj polovini 19. i početkom 20. stoljeća. Bili su to uglavnom Dubrovčani, zatim iz drugih krajeva Dalmacije i Hrvatskog primorja. Relativno mali broj doselio se poslije Prvog svjetskog rata. Krajem 19. st. cvjetao je posao s izvozom prirodnog guano gnojiva, pa su se u tome okušali, ali i uspjeli neki hrvatski iseljenici. Oslobađanjem od kolonijalne vlasti i uspostavom Republike Peru, država pokreće rudarstvo, pa će to potaknuti mnoge Hrvate da se zapute u Ande i među prvima počnu s eksploatacijom bakra, zlata i srebra. Tako će krajem 19. st. u andskom naselju Cerro de Pasco Hrvati, većinom iz dubrovačkog kraja, predstavljati najznačajniju koloniju stranaca.
Nakon Drugog svjetskog rata u Peru je 1948. stigla skupina od oko 1000 hrvatskih političkih emigranata iz svih krajeva Hrvatske.

Hrvatstvo poratnih useljenika prilično je bilo naglašeno, za razliku od starih iseljenika koji su bili veliki lokal- patrioti pa je u njihovim domovima u Limi vladala posve dubrovačka atmosfera s kipom sv. Vlaha. Među hrvatskim starim i novim iseljenicima dugo nije bilo nikakva dodira.

Poslije prve generacije hrvatski jezik govori samo mali broj njihovih potomaka.

Status Hrvata u Peruu

Državljanstvo je regulirano člankom 53. Ustava Republike Peru. Hrvati koji imaju peruansko državljanstvo ravnopravni su građani Perua. Peru dozvoljava dvojno državljanstvo. 
Potomstvo hrvatskih najstarijih iseljenika gotovo se vrlo brzo posve asimiliralo i nije imalo osjećaja prema domovini svojih otaca, ali je postalo vrlo ugledno i često zauzimalo važne položaje u peruanskom društvu.
Hrvatski iseljenici mogu se naći u svim slojevima peruanskog društva. Neki su siromašni, dok su neki zauzeli vrlo visoke i cijenjene položaje u društvu.

Hrvatske udruge i katoličke misije

U Limi djeluje Hrvatska zajednica “Dubrovnik“, a u Santa Clari Hrvatski klub “Jadran”.
U Peruu djeluje Hrvatska katolička misija za Peru i zemlje Južne Amerike (Čile, Paragvaj, Bolivija, Ekvador, Kolumbija), Vicaria pastoral Croata i Parroquia San Leopoldo.
 
Hrvatska nastava i lektorati hrvatskog jezika

U više navrata održavani su tečajevi hrvatskog jezika i kulture pri hrvatskim klubovima i katoličkoj misiji. Postoji potreba za redovnim tečajem hrvatskog jezika. Hrvatska zajednica Dubrovnik u svojim prostorijama ima knjižnicu, no većinom se radi o starijim izdanjima i izdanjima nakon II. svjetskog rata.

Izdavaštvo i mediji

Povremeno se izdaje informativni list zajednice Hrvata i katoličke misije. Izdano je više knjiga o tematici Hrvatske na španjolskom jeziku.
 
Zanimljivosti 

U mjestu Puente Piedra u Peruu od 1936. djeluju Kćeri Milosrđa koje vode dom za siromašnu djecu, s oko 200 štićenika, te osnovnu i srednju školu s oko 1000 učenika. Redovnice, većim dijelom iz Paragvaja, Perua i Čilea članice su reda kojega je utemeljila Marija Petković od Raspetog Isusa, ugledna Hrvatica iz Blata na Korčuli.

Papa Ivan Pavao II. imenovao je fra Gerarda Antuna Žerdina, franjevca Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu, za naslovnog biskupa biskupije Tucca Terebentin i pomoćnog biskupa koadjutora Apostolskog vikarijata San Ramon u Peruu, a zaređen je 14. travnja 2002.

Posebnu je brigu fra Gerard posvetio radu s malim amazonskim narodima koji žive u prašumi i praktično su zapušteni od svih državnih i crkvenih struktura.