Hrvatsko iseljeništvo u Paragvaju

Povijest doseljavanja i demografski pokazatelji

Većina hrvatskih iseljenika emigrirala je u Paragvaj između 1860. i 1920. i to pretežno iz južne Dalmacije i Boke Kotorske, a emigracije u Paragvaj većinom su bile ekonomski motivirane. U početku su se hrvatski iseljenici bavili trgovinom, ljekarništvom, raznim malim obrtima i drugim stručnim poslovima. Prisutnost Hrvata u Paragvaju seže čak u 18. stoljeće kad se spominje Ivan Krstitelj Marchesetti misionar Družbe Isusove, rodom iz Rijeke, koji je od 1757. godine do svoje smrti u Paragvaju (1767.) služio u isusovačkim misijama u Paragvaju i ujedno ga se smatra prvim Hrvatom u Paragvaju. Vrijedno je spomenuti da su početkom 1904. godine istraživači braća Mirko i Stevo Seljan stigli u Asunción, a zatim krenuli na ekspediciju u Salto del Guairá.

Većina Hrvata naselila se u urbanim i poluurbanim sredinama, neki su bili veleposjednici i veletrgovci. Hrvati i njihovi potomci bili su raspršeni po svim područjima zemlje, a prema današnjim demografskim studijama, najveći broj hrvatskih potomaka živi na istočnom dijelu zemlje,  u gradovima Asunción, Concepción, Encarnación, San Lorenzo, Luque, Presidente Franco i okolici svakog od njih.

Prema jednoj statističkoj studiji, u Republici Paragvaj danas živi i do 27.000 građana s prezimenima hrvatskog podrijetla i mnogi od njih smatraju se potomcima hrvatskih iseljenika.

Od 1932. do 1935. odvijao se „Rat za Chaco” (Guerra del Chaco), u kojem su mnogi sinovi hrvatskih useljenika kao časnici ili vojnici služili Nacionalnoj vojsci u obrani Paragvaja, a mnogi od njih bili su ratni heroji. Mnogi od njih bili su obučavani u vojnoj školi u kojoj je Blas Miloslavich, sin Hrvata, bio jedan od njezinih osnivača i instruktor.


Rad i djelovanje hrvatskih udruga

Prva organizacija Hrvata u Paragvaju nastala je krajem 19. stoljeća, osnivanjem društva uzajamne pomoći „Slavjanska sloga”, osnovanog u Asunciónu 25. kolovoza 1889., a procjenjuje se da su 95 posto njezinih članova bili Hrvati. U XX. stoljeću osnivaju se neke vjerske organizacije. 1941. godine osniva se Kongregacija „María de Jesús Crucificado Petković", Kongregacija u Ybycuí u području Paraguarí. 1948. godine osnovan je „Colegio Inmaculado Corazón de María” sestara sv. Vinka Paulskoga iz Zagreba. U gospodarskom području 30. siječnja 1996. godine osnovana je Paragvajsko-hrvatska gospodarska komora, koja je reaktivirana 2019.godine.

Od trenutno aktivnijih udruga Hrvata u Paragvaju potrebno je istaknuti  „Asociación Paraguaya de Croatas - Paragvajsku udruga Hrvata“, osnovanu 17. listopada 2015. godine u Asunciónu. Udruga je aktivna i angažirana na brojnim projektima očuvanja identiteta Hrvata u Paragvaju i povezivanja s Republikom Hrvatskom, a 2022. predstavili su i prvu knjigu o Hrvatima u Paragvaju pod naslovom „Croatas en Paraguay - Hrvati u Paragvaju”. Vrijedan je i rad i djelovanje udruge Hrvata u Paragvaju  „Club de Croatas del Paraguay” osnovanog 30. svibnja 2019., koji je u svom sjedištu otvorio hrvatsku knjižnicu i muzej te zajedno s Paragvajsko-hrvatskom gospodarskom komorom vodio organizaciju 5. susreta južnoameričke dijaspore, održanog u Asunciónu 2022. godine.

Republika Paragvaj je 1925. godine u Splitu otvorila svoj konzulat. Predstavništvo je vodio paragvajski Hrvat Josip Soljancic (vicekonzul), koji se ponovno vratio u Paragvaj prije početka Drugog svjetskog rata.
Trenutno su Hrvati zastupljeni u svim sferama života u Paragvaju od gospodarskog, kulturnog, sportskog do državnih, vojnih i javnih funkcija koje obnašaju.