Hrvatska manjina u Mađarskoj
Hrvati već stoljećima žive na području Mađarske. Gradišćanski, pomurski i podunavski Hrvati su došli u vremenskom rasponu od 15. do 18. stoljeća, uglavnom bježeći pred Turcima, dok je podravska grupa Hrvata došla najvjerojatnije još za vrijeme seobe Hrvata u ranom srednjem vijeku.
Prema različitim procjenama u Mađarskoj živi oko 50.000 Hrvata. Postoje subetničke skupine i to: Bunjevci, Šokci, Raci, Dalmatini, gradišćanski Hrvati, pomurski Hrvati, podravski Hrvati i bošnjački Hrvati koji su tijekom dugih stoljeća obogatili ne samo svoju, već i mađarsku kulturu. Prema posljednjem popisu stanovništva u Mađarskoj, provedenom 2011. godine, 26.774 stanovnika izjasnila su se Hrvatima. Iz navedenog podatka vidljiv je blagi porast broja pripadnika hrvatske zajednice u odnosu na 2001. godinu (4,1%).
Hrvatska državna samouprava (HDS) je središnje izborno, političko i administrativno tijelo Hrvata u Mađarskoj, na čijem je čelu Ivan Gugan.
Pitanje ostvarivanja prava na parlamentarno zastupstvo manjina regulirano je tzv. Zakonom o izboru parlamentarnih zastupnika. Od parlamentarnih izbora u Mađarskoj 2014. godine sve narodnosne zajednice imaju u Parlamentu svog glasnogovornika, odnosno zastupnika bez prava glasa. Glasnogovornik za hrvatsku nacionalnu manjinu u mađarskom parlamentu od 2018. godine je Jozo Solga.
Službena uporaba hrvatskog jezika na području lokalnih i općinskih samouprava zajamčena je Ustavom i Zakonom.
1995. godine potpisan je Sporazum između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o zaštiti mađarske manjine u Republici Hrvatskoj i hrvatske manjine u Republici Mađarskoj, a radi njegove provedbe uspostavljen je Međuvladin mješoviti odbor za manjine (MMO) koji se sastaje jednom godišnje. Posljednja, 15. sjednica održana je u prosincu 2019. godine u Zagrebu.
Na temelju Zakona o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske, Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o osnivanju i imenovanju članova Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske, čija je konstituirajuća sjednica održana u srpnju 2022. godine, a predstavnici hrvatske manjine iz Mađarske u ovom 3. sazivu Savjeta su Ivan Gugan i Andrija Handler.
U Pečuhu djeluju značajne institucije Hrvata u Mađarskoj: Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj, Hrvatski klub "August Šenoa" i Hrvatsko kazalište koje je jedino profesionalno manjinsko hrvatsko kazalište izvan Hrvatske.
Savez Hrvata u Mađarskoj je krovna udruga, a u Mađarskoj djeluju brojne hrvatske udruge, knjižnice, klubovi, kulturno-umjetnička društva, pjevački zborovi i tamburaški sastavi. U mjestu Prisika djeluje Muzej sakralne umjetnosti Hrvata u Mađarskoj.
U Mađarskoj djeluju četiri hrvatska vrtića (Budimpešta, Pečuh, Santovo i Sambotel) i 30-ak hrvatskih skupina u mađarskim vrtićima u sedam županija; četiri hrvatske osnovne škole (Budimpešta, Pečuh, Santovo i Sambotel od 2017. godine), četiri dvojezične osnovne škole (Martinci, Petrovo Selo, Bizonja i Koljnof), dvije hrvatske gimnazije (Budimpešta i Pečuh), a u 40-tak škola hrvatski se jezik predaje kao predmet.
Hrvatski jezik može se učiti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta "Janus Panonius" u Pečuhu, na Sveučilištu u Sambotelu te u Baji Sveučilištu „Eötvős Loránd“ (ELTE) u Budimpešti, na Institutu za narodnosne i strane jezike Visoke škole „Jozsef Eötvős“.
Hrvatska državna samouprava i Savez Hrvata u Mađarskoj osnovali su 1999. godine „Croaticu“, neprofitno poduzeće za kulturnu, informativnu i izdavačku djelatnost sa sjedištem u Budimpešti, čime su Hrvati postali prva manjina u Mađarskoj koja ima svoju izdavačku kuću. „Croatica“ je 2005. godine utemeljila internetski Radio Croaticu, a u pripremi je i Internet televizija. U Pečuhu djeluju Hrvatska redakcija Mađarskog radija te Hrvatska redakcija Mađarske televizije koje pripremaju emisije na hrvatskom jeziku.
Hrvatska državna samouprava i Savez Hrvata u Mađarskoj zajednički izdaju tjednik "Hrvatski glasnik", dok HDS izdaje još i "Hrvatski kalendar" te tromjesečnik "Bilten" (njihovo službeno glasilo). Hrvatski znanstveni zavod, Hrvatsko kazalište i druge hrvatske institucije te mjesne manjinske samouprave također se povremeno bave izdavaštvom.
Na području vjerskog života nedovoljan je broj hrvatskih svećenika. Mise na hrvatskom jeziku stalno služi desetak stalnih svećenika i nekoliko njih povremeno.