- Objavljeno: 06.10.2019.
Otvoreni 16. Didakovi dani u Gradnićima
Didakovi dani, koji iz godine u godinu obnavljaju sjećanje na velikog franjevačkog svećenika, trajat će do 27. listopada uz bogat kulturno-umjetnički program
Na platou župne crkve u Gradnićima u Bosni i Hercegovini, u nedjelju 6. listopada nakon svete mise, svečano su otvoreni 16. Didakovi dani u sjećanje na velikog franjevačkog svećenika Didaka Buntića.Brojni mještani i gosti iz društvenog života nazočili su svečanosti, pokazavši kako cijene lik i djelo ovog hercegovačkog dobrotvora, borca protiv nepismenosti i graditelja kojeg suvremenici nazivaju ocem Hercegovine.
Nazočne je na svečanosti otvorenja pozdravio državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas koji se u svom obraćanju prisjetio humanosti, ideala i djela fra Didaka Buntića, svećenika koji je nastojao i uspijevao povezivati hrvatski narod u dvije domovine – Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, istaknuvši kako su mu njegov rad i djelovanje osobno i profesionalno nadahnuće i primjer. „Upravo je jedna od najvažnijih zadaća Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, što je i strateški cilj Vlade Republike Hrvatske, povezivanje Hrvata, ma gdje živjeli, te poticanje svijesti o jedinstvenosti hrvatskog nacionalnog bića. Ova kulturna manifestacija doprinosi tome. Ponosni smo jer je doprinos cijelom projektu dala i hrvatska Vlada putem natječaja za financiranje obrazovnih, kulturnih, znanstvenih i zdravstvenih programa i projekata od interesa za hrvatski narod u BiH“, istaknuo je Milas. Pozvavši na zajedništvo kakvo je zagovarao fra Buntić, državni tajnik proglasio je 16. Didakove dane otvorenima.
Didakovi dani, koji iz godine u godinu obnavljaju sjećanje na čovjeka koji je ostavio dubok trag, ne samo u Hercegovini nego i šire, trajat će ove godine do 27. listopada uz bogat kulturno-umjetnički program.
Fra Didak Buntić
U godinama gladi za I. svjetskog rata, fra Didak Buntić osigurao je u Slavoniji i Srijemu prihvat i smještaj za oko 17.000 glađu ugrožene hercegovačke djece različitih nacionalnosti i vjeroispovjesti. Tijekom života, svojim vlastitim primjerom poticao je poboljšanje životnih uvjeta hercegovačkih seljaka poučavajući ih racionalnijem gospodarstvu. Radio je na unaprjeđenju vinogradarstva, stočarstva, šumarstva, ratarstva. Zauzimao se za melioraciju polja, gradnju novih cesta i putova, širenje poštanske i telefonske mreže. Pokrenuo je „seljačke škole“ želeći opismeniti i unaprijediti svoj siromašan i nepismen narod prema kojem je gajio posebnu ljubav.