Hrvatsko iseljeništvo u Brazilu

Brojčano stanje Hrvata u Brazilu i njihovo doseljavanje

Donedavno je bilo iznimno teško utvrditi točno brojčano stanje Hrvata i njihovih potomaka u Brazilu, kao što je to slučaj u većini zemalja gdje je hrvatsko iseljeništvo prisutno. No, na osnovi statističkih istraživanja zadnjih 7 godina, pretpostavlja se da danas, prema najnovijim podacima, tamo živi oko 80 000 Hrvata i njihovih potomaka.

Hrvatsko iseljeništvo je u prošlom, 20. stoljeću, u Brazil pristiglo u tri vala. Prvi val useljavanja zbio se još krajem 19.stoljeća i početkom dvadesetog s većim brojem Hrvata iz Gorskog kotara, središnje Hrvatske i zapadne Slavonije, koji su dolazili na rad u farmama kave i(ili) na izgradnju željezničkih pruga, a drugi val započinje završetkom Prvog svjetskog rata, točnije dvadesetih godina prošloga stoljeća, kada je Brazil i dalje tražio poljoprivredne radnike pa je brazilska vlada financijski pomagala useljavanje do 1930.godine. Najveći broj tih doseljenika stigao je iz Dalmacije i Slavonije, ali bilo ih je i iz drugih hrvatskih krajeva. Uglavnom su naselili državu Sao Paulo i istoimeni grad. Prema nekim podacima u Brazilu je 1939. bilo oko 30.000 Hrvata.   
                                                                                    
Poslije Drugog svjetskog rata u Brazil je došao izvjestan broj naših političkih izbjeglica i visokoobrazovanih radnika. Pripadnici tog trećeg vala useljavanja regionalno nisu definirani i stigli su iz svih hrvatskih krajeva. Oni su gotovo velikom većinom stizali u grad Sao Paulo, gdje su ostajali, a onda se dio selio u ostale brazilske savezne države.

U Brazilu živi sve manji broj Hrvata rođenih u Hrvatskoj, a stasa već četvrta, tj.peta generacija njihovih potomaka. Uglavnom su nastanjeni na području megalopolisa Sao Paola i istoimene države, ali u manjem broju može ih se naći i u Rio de Janeiru, državi Parani i njezinom glavnom gradu Curitibi, Rio Grande do Sulu, Belo Horizonteu, Recifeu i Braziliji, no pojedinaca ima po čitavom Brazilu.
 
Status Hrvata u Brazilu   
                                                                                                                                                              
Hrvati koji imaju brazilsko državljanstvo imaju ista prava i obveze tj. ravnopravni su građani Brazila. Zahtjev za stjecanje državljanstva može se podnijeti nakon najmanje 4 godine stalnog boravka u Brazilu, a u određenim slučajevima i nakon godinu dana. Brazil dozvoljava dvojno državljanstvo.
Razina obrazovanja Hrvata u Brazilu je raznolika, no većinom danas se radi o visokoobrazovanim ljudima. Hrvati koji su pristigli između dva svjetska rata uglavnom su imali nižu razinu obrazovanja, ali u socioprofesionalnom smislu ta skupina je bila vrlo homogena jer su većinom bili poljoprivrednici i obrtnici.

Među Hrvatima koji su se doselili nakon Drugog svjetskog rata nalazili su se pripadnici crkve, srednje klase, intelektualci, razne slobodne profesije, trgovci itd. Ta raznolikost i drugačija motivacija za iseljavanje omogućila je drugoj skupini drugačiju vrstu interakcije s brazilskim društvom, uz brže i bolje organiziranje i mobilizaciju članova, čemu je pridonio kraj represivnog političkog okruženja u Brazilu koje je trajalo između 1930. i 1945.godine. Za obje skupine useljenika je karakteristično da su im se potomci asimilirali u brazilsko društvo i zaboravili hrvatski jezik, a većinom imaju visoki status obrazovanja te mahom rade u državnim poduzećima, malom i srednjem poduzetništvu i trgovini.
 
Hrvatske udruge i katoličke misije    
                                                                                                                                     
Mogu se istaknuti dvije udruge „Croatia Sacra Paulistana“ i „Društvo prijatelja Dalmacije“, koje su nastale krajem 1950-ih godina te imaju i svoje domove, a odnedavno djeluje i udruga Hrvata u državi Parana. Iako je postojala značajnija prisutnost hrvatskih svećenika i redovnica nakon Drugog svjetskog rata, a održala se sve do polovice 80-ih godina prošlog stoljeća, danas hrvatska zajednica u Brazilu nema svojih katoličkih misija ili župa, no prema potrebi koristi prostore nekoliko crkava u naseljima gdje se nalaze domovi dvaju hrvatskih društava u Sao Paulu.

Hrvatska nastava i lektorati hrvatskog jezika

Na području Brazila nema organiziranog učenja hrvatskog jezika i kulture, niti nastavnog mjesta od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja RH. Također ne postoji ni lektorat hrvatskog jezika.
Tijekom 2012. osnovan je tečaj hrvatskog jezika i kulture pod vodstvom dr. sc. Milana Puha, a uz podršku Croatia Sacra Paulistana (CSP-a) i Veleposlanstva RH u Brasiliji. Tečajevi hrvatskoga jezika održavaju se u prostorijama obje hrvatske udruge kako CSP-a tako i Društvo prijatelja Dalmacije (SADA), a polaze ga osobe životne dobi od 16 do 65 godina.
Dr. sc. Milan Puh je također 2020. godine ishodio odobrenje na Sveučilištu u Sao Paulu za održavanje kolegija Hrvatski jezik i kultura. To je sveučilišni kolegij prvi takve vrste u Brazilu.
 
Izdavaštvo i mediji                                                                                                                                                      
Oba hrvatska društva su izdala tijekom svoje povijesti više mjesečnika i novina na hrvatskom, a potom i na portugalskom jeziku. U društvu “Croatia Sacra Paulistana” bilten se zvao “Conexao Brasil-Croatia” (Veza Brazil-Hrvatska), a u “Društvu prijatelja Dalmacije” bilten se zvao “Jornal da Sociedade da Dalmacia”, a danas se zajednica informira većinski putem društvenih mreža i ostalih digitalnih medija. Najznačajnija je facebook grupa „Croatas e Descendentes no Brasil - Croatians And Descendants in Brazil“ („Hrvati i potomci u Brazilu“), a i hrvatski domovi imaju svoje mrežne stranice: Croatia Sacra Paulistana (https://www.croatiasacra.org.br/) i Društvo prijatelja Dalmacije (https://www.croatas.com.br/ ), a u završenoj fazi uređivanja se nalazi i Mreža Hrvata i Hrvatica u Brazilu, portal specifično namjenjen povezivanju naših ljudi u novoj i staroj postojbini.